![]() |
Na području današnje Dalmacije je čovjek obitavao već u starije kameno doba šta je potvrđeno arheoloskim nalazima dok su nalazi iz mlađeg kamenog doba još brojniji. U brončanom i željeznom dobu su na tlu Dalmacije obitavala ilirska plemena (Delmati, Liburni, Daorsi, Plereji, Ardijejci i Narenti ) koja su od IV. stolječa prije krista pomješana sa Keltima. Dalmatinske Veze s Grčkom počimaju negdje od VII. stolječa prije Krista i postaju jos naglašenije od IV.st. prije Krista kad Grci počimaju pomalo osnivati svoje kolonije večinom na otocima Hvaru, Visu i Korčuli, ali i na kopnu Trogiru i Stobreču Zbog opasnosti od Grka ilirska su plemena stvorila jedinstvenu drzavu s ardijejskim kraljom Agronom na istocnoj obali Jadrana i uspijela pokoriti grčke kolonije na Jadranu. Kralja Agrona je naslijedila njegova supruga Teuta koja je zaratila s Rimljanima i pretrpjela poraz godine 229. pr. Krista. Poslije tog događaja Delmati priznaju vlast Rimljana ali se ilirsko-rimske borbe ipak nastavljaju sve do početka prvoga stolječa (9.g.) kad je potpuno slomljen Batonov ustanak. Od 59. pr. Krista, Dalmacija je u sastavu rimske provincije Ilirik a poslije sloma Batona podijeljena na Panoniju i Gornji Ilirik gdje je pripadala Dalmacija. Kao posebna provincija, od II. st. ustaljuje se ime Dalmacija. Sjedište carskog namjesnika bilo je u današnjem Solinu (Salona) a druga značajna upravna središta bila su u Trogiru ( Tragurium), Skradinu (Scardona), Zadru (Jader), Cavtatu (Epidarius), Ninu (Aenona), Stobreču (Epetion) i Vidu kod Metkoviča (Narona) i druga. Godine 395. kada je Rimsko carstvo podijeljeno na istočno i zapadno, Dalmacija pripada zapadnom dijelu i u njemu biva sve do njegove propasti poslije čega biva u vlasti Odakra a jedno kratko vrijeme pada pod vlast Gota. Bizantski car Justinius uspostavlja vlast nad Dalmacijom godine 353. Krajem IV. stolječa bizantski car Mauricije ukljucuje Dalmaciju u egzarhat sa sredistem u Raveni ali ta vlast je kratkotrajna i svodi se samo na nekoliko otoka i gradova. Do vecih promjena dolazi tek početkom VII. st. u doba slavensko-avarske najezde kada je srušeno mnogo gradova na jadranskoj obali kao Narona, Salona, Epidarius i drugi te Dalmacija gubi dio teritorija pa se svodi na gradove Zadar, Trogir, Split, Dubrovnik, Kotor te otoke Cres, Krk, Vrgada pod imenom Bizantska Dalmacija. Nastavit će se |